Oči Ratnika Svjetlosti nikada ne gube sjaj.
Oni žive među ljudima, dijele tuđe sudbine, a na svoj su put krenuli bez ičega,
odbacivši torbe i sandale. Upoznali su strah i kukavičluk. Toliko su puta pogriješili.
Pate zbog besmislica, ponašaju se uskogrudno, i katkad im se učini da nikad neće sazrijeti.
Smatraju se, često, nedostojnima svake blagodati i čuda.
Nisu uvijek sigurni koja je njihova uloga. Mnoge noći probdiju u mislima o besmislu vlastita života.
Zato i jesu Ratnici Svijetlosti. Jer griješe. Jer se propitkuju. Jer traže smisao - i nema sumnje da će ga pronaći.
Paulo Coelho